Pepelnica vinove loze - Uncinula necator

Pepelnica vinove loze - Uncinula necator

Pepelnica vinove loze je jedna od najznačajnijih i najraširenijih gljivičnih oboljenja na vinovoj lozi. Uzročnik infekcije je gljivica po imenu Uncinula necator iako je prema literaturi preimenovana u Erysiphe necator (Cvjetković 2010.) i prva je bolest stranog podrijetla u Europi.

Njezina pojava je prvi puta zabilježena nedaleko od Londona 1845. Godine. Nedugo nakon toga (šest godina poslije) proširila se svim zemljama Sredozemlja . Kod nas je prvi puta zabilježena 1873. Godine. Danas nanosi velike štete u svim predjelima u kojima se uzgaja vinova loza. U hrvatskoj se javlja gotovo svake godine na području priobalja i na otocima, na kontinentalnom djelu se isto pojavljuje ali u manjoj mjeri. Štete osciliraju iz godine u godinu a to isključivo ovisi u uspješnosti zaštite. Ako se radi o godini koja je povoljna za razvoj U. necator štete mogu doseći i 100%. Prema pokusima može se vidjeti da je urod na ne prskanoj parceli bio težinski manji za 70% (Cvjetković 1970.). Prema tim pokazateljima evidentno je da vinova loza u Europi bez ljudske pomoći ne bi mogla opstati.

Simptomi

Znakovi bolesti mogu se vidjeti na svim zelenim dijelovima biljke , vitice, listovi, mladice, bobe, rozgva, peteljka, cvat. Mladice se mogu zaraziti sve od izlaženja iz pupa pa sve dok ne odrvene. Kod ranih zaraza iz pupova zaraženi su prvi listovi, a mladica je presvučena pepeljasto sivom prevlakom.  Prije zriobe drva, na mladicama se mogu primijetiti dosta slabo izražene zrakaste mrlje. U početku su slabo vidljive no s vremenom poprimaju plavkastu boju pa postaju lakše uočljive na zelenoj površini Iako se ne pojavljuje česti, zaraza na viticama je jednako vidljiva. Lišće može biti napadnuto u svim fazama razvoja, tako da se zaraza može očekivati od pupova pa sve do potpuno formiranih listova. Na licu zaražene plojke nastaje bijela prevlaka ovalnog ili eliptičnog oblika koju  tvori micelij i oidij. Plojka se blago svija prema licu lista poprimajući oblik široko otvorenog lijevka. Na peteljkama listova može se pojaviti bjelkasta prevlaka ispod koje biljno tkivo nekrotizira. Ta prevlaka je duž peteljke te je širine od oko 1 mm. U kontinentalnim predjelima štete od napada na listu su obično male no pri povoljnim uvjetima razvija listovi se svejedno zaraze i suše. Cvat se može zaraziti i prije oplodnje. Zaraze su obično djelomične i najčešće se zaraze cvjetovi koji su u dodiru jedan s drugim. Kada se zaraze na njima se tvori pepeljasti micelij koji uzrokuje sušenje i otpadanje cvijeta. Na bobama nastaju najočitije štete i mogu biti napadnute od zametanja pa do promjene boje. Nakon oplodnje kada bobe dosegnu 2-3 mm promjera mogu kompletno biti pokrivene pepeljastim pokrovom kojeg tvori micelij i oidij. Kada su zaraze jake bobe izgledaju kao da su posute pepelom što daje i naziv „pepelnica“. One bobe koje su zaražene neposredno nakon oplodnje cvijeta zaostaju u rastu, koža im je znatno deblja u tvrda. Bobe koje su napadnute u fazi aktivnog rasta pucaju zbog snažnog unutarnjeg pritiska ošteti se epiderma te nastaju pukotine koje sežu sve do sjemenki. Osim pepeljastog pokrova na biljnim organima pucanje je najkarakterističniji simptom ove bolesti.

 

Životni ciklus

Savršeni stadij gljivice je opisan 1834 godine u Sjevernoj Americi dok je u Europi opisan 1892. Nakon tog otkrića klestoteciji (savršeni stadiji gljivice) su se jako rijetko stvarali. U našoj klimi taj se stadij stvara krajem kolovoza. Prezimljuju na rozgvi , u pukotinama kore, listovima ili na tlu. Pretpostavlja se da vitalnost najduže zadržavaju oni koji prezimljuju pod korom. Oslobađanje prvih askospora počinje otvaranjem prvih listića te traje oko 5 tjedana sve do cvatnje. Kako bi se akospore oslobodile potrebne su oborine od 2,5 mm/m2 i temperature više od 11°C askospore mogu inficirati zelene dijelove biljke ako su osjetljivi organi vinove loze određeno vrijeme vlažni. Parazit prezimljava na dva načina: kao klestotecij i u pupovima kao micelij ili oidij. Micelij i oidij najčešće prezimljuju u 3. , 4. , 5.  I 6. pupu na lucnju. Ostali pupovi su rjeđe zaraženi.

Za propagule u pupovima pri duljim ekspozicijama kritične su temperature ispod -15°C. Temperature od -21°C pri izloženosti od 5 sati djeluju pogubno na konidije u pupovima. Konidiji koji se nalaze u pupovima počinju se razmnažati pri temperaturama višim od 5,6°C. Iz zaraženih pupova razvijaju se zaraženi listovi, a početne zaraze su vrlo slabe i jako često promaknu provjerama. Najveći broj oidija se stvara pri temperaturama od 25-28°C. Gornja granica nastajanja oidija je 30°C pri čemu se oni prestaju razvijati, ugibaju pri temperaturi od 40°C dok pri temperaturi od 45°C ugiba micelij.

Inkubacija je vrijeme od trenutka infekcije pa sve do pojave prvih simptoma bolesti. Kod pepelnice vinove loze u korelaciji je s temperaturama koje vladaju u vinogradu pa tako na 25°C traje najkraće- svega 4 dana. Kako se temperatura snižava tako duljina inkubacije raste pa na 18°C traje 4,5 dana, na 10°C traje 8 dana dok na 7°C traje najmanje 32 dana.

Za sporulaciju je bitna relativna vlaga zraka pa je za stvaranje oidija potrebno već 25-30% a pri većom vlagama se stvaraju brže. Relativna vlaga zraka u iznosu od oko 65% je optimalna za klijanje oidija.

(Izvor: Cvjetković 2010. : Mikoze i pseudomikoze voćaka i vinove loze)

 

Strategija zaštite

Za suzbijanje pepelnice koristi se elementarni sumpor i neki drugi sumporni spojevi kao klasična sredstva. Isto tako koriste se i fungicidi na osnovi meptildinokapa, sistemični fungicidi te kombinirani preparati koji suzbijaju i peronosporu i pepelnicu. Može se koristiti sumpor u prahu kojim se zaprašuje te koloidni sumpor i neki drugi preparati sumpora za prskanje. Mogu se dodavati bordoškoj juhi kako bi suzbili i pepelnicu i peronosporu ili se može koristiti samostalno kao suspenzija u vodi. Aktivnost sumpora je bolja ako je vrijeme suše i ako je temperatura zraka veća. No kako bi dobro proveli zaštitu vinograda trebamo jako dobro znati kada tretirati vinograd protiv ove bolesti. Već dugi niz godina provode se istraživanja na temu ove bolesti. Konkretnije promatra se utjecaj okoline na gljivicu U. necator. Ta promatranja (laboratorijska i terenska) su dovela do uočavanja određenih uzoraka koji su jako korisni pri izradi prognoznih modela. Oni se zasnivaju na vrijednostima kao temperatura zraka, vlaga zraka te vlažnost lista i uspješno su implementirani u naš PinovaSoft program. Na temelju vrlo preciznih mjerenja s Pinova Meteo stanice oni preuzimaju podatke te ih obrađuju kako bi korisniku dali niz informacija koje služe u predviđanju nastanka bolesti. Ako znamo kada bi bolest mogla nastupiti znamo i kada na vrijeme tretirati protiv nje. Ako se zaštita provede pravovremeno i kvalitetno štete od bolesti će biti manje, a time će urod i konačno poslovni rezultat biti veći. Isto tako može se uštedjeti na potrošnji zaštitnih sredstava što financiranje same zaštite svodi na najmanju moguću mjeru.